Na Balkanu se prečesto traži razlog za svađu.
Ako ga nema, izmisli se.
Ako postoji lijep trenutak, odmah se neko potrudi da ga pokvari komentarom, historijom, politikom, starim računima, novim kompleksima ili vječnim pitanjem ko je kome šta rekao 1993, 2006. ili prošle sedmice.
Zato su ovakvi snimci važni.
Navijači Hrvatske slave pobjedu Bosne i Hercegovine nad Italijom.
Jednostavna scena.
Ljudi se raduju zbog komšija.
Nema tu velike filozofije.
A opet, na Balkanu je i to ponekad velika stvar.
Jer kada navijači jedne reprezentacije iskreno slave uspjeh susjedne zemlje, onda to vrijedi više od hiljadu političkih govora o saradnji, pomirenju i regionalnoj stabilnosti.
To je normalnost.
A nama normalnost često djeluje kao čudo.
Fudbal zna izvući i najbolje iz ljudi
Fudbal na Balkanu zna biti otrovan.
Zna biti prostor uvreda, zastava, provokacija, nacionalizma i gluposti koje nemaju veze sa sportom.https://antiportal.ba/tag/mundijal-price/
Ali fudbal zna biti i nešto drugo.
Zna biti trenutak kada ljudi, makar nakratko, pokažu da nisu zarobljeni u najgorim verzijama sebe.
Ovaj snimak ide baš u tom pravcu.
Hrvatski navijači koji se raduju pobjedi BiH nad Italijom pokazuju ono što bi trebalo biti najnormalnije na svijetu: možeš voljeti svoje, a ne mrziti tuđe.
Možeš navijati za Hrvatsku, a biti sretan kad Bosna i Hercegovina napravi veliki rezultat.
Možeš imati svoje boje, svoju himnu, svoj dres i svoje emocije, a opet prepoznati radost susjeda.
To nije izdaja.
To je ljudskost.
Tako se ponašaju pravi susjedi
Pravi susjed ne mora svaki dan ulaziti u kuću.
Ne mora se slagati oko svega.
Ne mora navijati za tebe protiv sebe.
Ali kada te vidi da si uspio, zna reći: bravo.
To je kultura.
To je minimum zdravog odnosa.
Bosna i Hercegovina i Hrvatska imaju dugu, složenu, često bolnu i politički opterećenu historiju.
Ali obični ljudi, navijači, porodice, komšije, prijatelji, radnici, sportisti i dijaspora često znaju bolje od političkih profesionalaca.
Znaju da se ne mora svaka emocija pretvoriti u rov.
Znaju da pobjeda BiH nad Italijom nije prijetnja Hrvatskoj.
Znaju da radost susjeda ne smanjuje tvoju radost.
Naprotiv, može je povećati.
Balkan bi bio ljepše mjesto kada bi manje slušao trovače
Najveći problem ovog prostora nije to što ljudi ne mogu normalno živjeti jedni pored drugih.
Mogu.
To se vidi svakog dana, samo se manje snima.
Problem je što se najglasnije čuju oni koji od nenormalnosti žive.
Političari koji hrane strah.
Portali koji žive od bijesa.
Komentatori koji ne znaju napisati rečenicu bez mržnje.
Navijačke budale koje misle da je ljubav prema svom klubu ili reprezentaciji vrijedna samo ako je prate uvrede prema drugima.
Zato su ovakvi snimci dragocjeni.
Oni pokažu da postoji i drugi Balkan.
Ne savršen.
Ne naivan.
Ne bez historije.
Ali Balkan u kojem se ljudi mogu nasmijati, zagrliti, zapjevati i obradovati jedni drugima kada se desi nešto veliko.
Sport ne rješava sve, ali može pokazati put
Naravno, jedna navijačka scena neće riješiti političke odnose.
Neće izbrisati probleme.
Neće promijeniti institucije.
Neće popraviti ekonomiju.
Neće skinuti nacionaliste s ekrana.
Ali može pokazati kakva normalnost izgleda.
A ponekad je i to dovoljno.
Jer ljudima treba slika da vide da može drugačije.
Da komšija ne mora biti neprijatelj.
Da pobjeda jednih ne mora značiti poniženje drugih.
Da se sportska radost može dijeliti bez kalkulacije.
Da Hrvatska može slaviti Hrvatsku, Bosna Bosnu, a opet da se jedni drugima kaže: svaka čast.
Ovo je navijanje koje treba širiti
Zato ovaj snimak treba gledati kao pozitivnu priču.
Ne kao dokaz da je sve idealno.
Nije.
Nego kao dokaz da normalni ljudi i dalje postoje.
Da ima navijača koji razumiju sport bolje od onih koji ga koriste za mržnju.
Da ima susjeda koji se znaju radovati.
Da ima trenutaka u kojima Balkan ne izgleda kao beskonačni kvar, nego kao prostor ljudi koji, kad se maknu od politike i otrova, vrlo dobro znaju šta znači podrška.
Bosna i Hercegovina je pobijedila Italiju.
Hrvatski navijači su slavili.
I to treba reći jednostavno:
tako se ponašaju pravi susjedi.
Ne zato što moraju.
Nego zato što znaju da je tuđa radost ponekad najljepša kada joj se pridružiš bez zavisti, bez otrova i bez potrebe da budeš glavni lik.
Samo kažeš: bravo, komšije.
I to je dovoljno.
