Amerikanci vole sportske bajke.
Vole underdog priče.
Vole trenutak kada mala ekipa, mala zemlja ili potcijenjeni tim dođe na veliku scenu i natjera svijet da obrati pažnju.
Zato nije čudno što je CBS Sports priču o Bosni i Hercegovini opisao gotovo filmski.
“Ovo je priča o Pepeljugi i zato im morate odati priznanje”, poruka je koja se širi među navijačima BiH nakon priloga o Zmajevima.
U američkom sportskom jeziku, “Cinderella story” znači priča o timu kojem niko nije davao velike šanse, ali koji je iznenadio, preživio, izrastao i došao tamo gdje ga mnogi nisu očekivali.
Za Bosnu i Hercegovinu, međutim, ta fraza ima dodatnu težinu.
Jer BiH na Mundijal nije stigla samo iz fudbalskog mraka.
Stigla je iz historije koju mnoge velike reprezentacije ne mogu ni zamisliti.
Od zemlje koju su pokušali slomiti do zemlje koju svijet ponovo gleda
Kada američki komentator kaže da Bosni treba odati priznanje zbog svega kroz šta je prošla, tu više ne govorimo samo o kvalifikacijama, bodovima, penalima i tabelama.
Govorimo o zemlji koja je preživjela rat, genocid, opsadu, raseljavanje, politički haos i stalnu borbu da je se ne svede na tuđu fusnotu.
A sada ta zemlja ponovo stoji na najvećoj fudbalskoj sceni.
To ne znači da je Bosna favorit.
Nije.
Ne znači ni da su svi problemi nestali.
Daleko od toga.
Ali znači da će se zastava Bosne i Hercegovine opet pojaviti tamo gdje je gledaju milijarde ljudi.
I za mnoge Bosance i Hercegovce, posebno one u dijaspori, to je mnogo više od sporta.
St. Louis kao domaći teren daleko od kuće
Posebno je simbolično što reprezentacija BiH posljednju provjeru pred Mundijal igra upravo u St. Louisu.
To nije običan američki grad za Bosance i Hercegovce.
To je jedno od najvažnijih mjesta bh. dijaspore u svijetu.
Grad u kojem su hiljade ljudi nakon rata pokušale ponovo izgraditi život.
Grad u kojem se bosanski jezik čuje na ulicama, u restoranima, pekarama, porodicama, klubovima i zajednici koja nikada nije potpuno otišla iz zemlje iz koje je morala otići.
Zato večerašnja utakmica protiv Paname nije samo prijateljski meč.
To je susret reprezentacije s narodom koji je Bosnu ponio preko okeana.
Zmajevi će imati podršku koja se ne mjeri samo decibelima
CBS je dobro primijetio ono što mi već znamo: u SAD-u ima mnogo Bosanaca, posebno u St. Louisu.
I baš zato Zmajevi tamo neće biti sami.
Navijači neće doći samo da gledaju utakmicu.
Doći će da pozdrave zemlju.
Doći će da vide igrače koji nose grb za koji su mnogi vezani na mnogo dublji način nego što to običan sportski navijač može razumjeti.
Doći će djeca rođena u Americi, ljudi koji su došli kao izbjeglice, porodice koje su u St. Louisu napravile novi dom, ali nikada nisu iz sebe izvadile stari.
To je ona vrsta podrške koju statistika teško mjeri.
Nije samo buka.
Nije samo navijanje.
To je identitet.
Pepeljuga, ali s ranama
Američka fraza “Cinderella story” lijepo zvuči.
Ali bosanska verzija te priče nije bajka s kristalnom cipelom.
Ona ima mnogo više blata, bola, grobova, čekanja i tvrdoglavosti.
BiH nije došla do Mundijala kao savršeno uređena fudbalska sila.
Došla je kao zemlja koja često sama sebi otežava put, ali ipak nekako pronađe način da preživi.
I baš zato je ova priča jaka.
Zmajevi nisu samo ekipa koja se sprema za grupu s Kanadom, Švicarskom i Katarom.
Oni su simbol da Bosna i Hercegovina, uprkos svemu, i dalje izlazi pred svijet.
Večeras protiv Paname, uskoro pred cijelim svijetom
Utakmica protiv Paname bit će posljednji test pred ono što slijedi.
Selektor će gledati formu, ritam, detalje, prekide, energiju i sve ono što se mora posložiti prije velikog turnira.
Navijači će, naravno, gledati i nešto drugo.
Gledat će Džeku.
Gledat će zastavu.
Gledat će mladost i iskustvo.
Gledat će reprezentaciju koja im je donijela razlog da se u Americi osjećaju bliže Bosni nego inače.
I možda je upravo to najvažnije.
CBS može ovu priču nazvati Pepeljugom.
Mi je možemo nazvati onako kako je osjećamo:
Bosna je opet tu.
I svijet će je gledati.
