Postoje naslovnice koje ne služe da informišu javnost, nego da je dodatno zatruju.
Naslovnica srbijanskog tabloida Informer o Jovi Lukiću spada upravo u tu kategoriju.
Umjesto da sportski događaj ostane ono što jeste – lijepa fudbalska priča o reprezentativcu Bosne i Hercegovine koji je postigao važan gol – tabloidna mašinerija morala je od toga napraviti političku histeriju.
Jer problem, očito, nije gol.
Problem je što ga je dao Jovo Lukić.
Srbin u dresu Bosne i Hercegovine.
Za normalan svijet to je sasvim obična stvar. Igrač nastupa za reprezentaciju zemlje kojoj pripada, nosi njen dres i raduje se njenom uspjehu.
Za propagandnu logiku Informera, to je izdaja.
Zato se posegnulo za najprljavijim mogućim alatom – lažnom slikom i emocionalnom manipulacijom. Fotografija Jove Lukića sa Alijom Izetbegovićem ne može biti autentična već iz najjednostavnijeg razloga: Lukić je rođen 1998. godine, a Izetbegović je umro 2003. godine. Dakle, riječ je o vremenskoj konstrukciji koja vrijeđa i razum i čitaoce.
Ali cilj ovakvih naslovnica nikada i nije bio razum.
Cilj je da se proizvede bijes.
Da se Srbima u Bosni i Hercegovini pošalje poruka kako ne smiju biti ništa osim političkog materijala za tuđe kampanje. Da ne smiju igrati za svoju državu. Da ne smiju biti prihvaćeni. Da ne smiju biti normalni.
Upravo zato je ova naslovnica toliko bijedna.
Ona ne napada samo Jovu Lukića.
Ona napada samu mogućnost da Bosna i Hercegovina bude zajednička zemlja svojih ljudi, bez obzira na ime, vjeru i porijeklo.
Informer ne može podnijeti sliku Srbina koji u dresu BiH postiže gol i postaje heroj navijača. Jer ta slika ruši čitavu propagandnu konstrukciju prema kojoj je Bosna nemoguća, a zajedništvo laž.
Zato su morali izmisliti drugu sliku.
Lažnu.
Prljavu.
Tabloidnu.
Ali postoji jedna stvar koju ni takva propaganda ne može izbrisati: Jovo Lukić je dao gol za Bosnu i Hercegovinu.
I tog trenutka nije bio ničiji izdajnik.
Bio je fudbaler svoje reprezentacije.
A to Informer boli više od svake istine.
