Postoje trenuci u historiji sporta koji prerastu rezultat.
Postanu emocija.
Sjećanje.
Kolektivni trenutak jednog naroda.
Za Bosnia and Herzegovina upravo takav trenutak bio je plasman na Svjetsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu.
Noć kada je država eksplodirala od sreće
Generacije navijača čekale su taj trenutak.
Rat.
Sankcije.
Barraži.
Portugal i Cristiano Ronaldo.
Razočarenja.
A onda je došla Litvanija.
Pobjeda 1:0 i gol Vedad Ibišević odveli su BiH prvi put na Mundijal.
Ljudi su izlazili na ulice Sarajeva, Tuzle, Zenice, Mostara, Bihaća…
Trube.
Baklje.
Suze.
Na nekoliko sati djelovalo je kao da je cijela zemlja zaboravila politiku, podjele i svakodnevni haos.
Safet Sušić i generacija koja je postala besmrtna
Selektor Safet Sušić uspio je napraviti ono što niko prije njega nije.
Stvorio je tim koji nije igrao samo srcem — nego i ozbiljan fudbal.
BiH je kvalifikacije završila sa čak 30 postignutih golova.
Na terenu su bili:
- Edin Džeko
- Miralem Pjanić
- Zvjezdan Misimović
- Asmir Begović
- Senad Lulić
Generacija koju mnogi i danas smatraju najboljom u historiji države.
Marakana, Messi i osjećaj da pripadamo svijetu
Prva utakmica BiH na Mundijalu igrala se protiv Argentina na čuvenoj Marakani.
Sa druge strane bio je Lionel Messi.
I iako je BiH izgubila 2:1, mnogi i danas pamte osjećaj ponosa te noći.
Vedad Ibišević postigao je prvi gol Bosne i Hercegovine u historiji Svjetskih prvenstava.
Bio je to trenutak koji je djelovao nestvarno za državu koja je samo dvije decenije ranije prolazila kroz rat.
“Nije bio ofsajd”
A onda je došla utakmica protiv Nigerije.
I trauma koju navijači BiH vjerovatno nikada neće zaboraviti.
Edin Džeko postigao je regularan gol koji je poništen zbog nepostojećeg ofsajda.
BiH je izgubila 1:0 i ispala sa Mundijala.
Godinama kasnije internet i dalje pamti rečenicu:
“Nije bio ofsajd.”
Na Redditu i danas mnogi strani navijači tvrde da je BiH te godine zaslužila prolazak grupe.
Više od fudbala
Možda upravo zato ljudi toliko emotivno pamte Brazil 2014.
Jer nije se radilo samo o fudbalu.
Bio je to trenutak kada je mala država, opterećena historijom i krizama, na nekoliko sedmica postala dio najveće svjetske sportske pozornice.
I možda je baš zato ta generacija ostala posebna.
Ne zato što je osvojila trofej.
Nego zato što je milionima ljudi dala osjećaj da je sve moguće.
