Nije nimalo slučajno što se figura koja izranja kao globalni izazivač moći Donalda Trumpa pojavljuje u liku sveštenika u bijelom, poznatog kao papa Lav XIV. Posljednjih sedmica, Papa je uputio niz jedva kodiranih osuda na račun američkog predsjednika, nimalo pokoleban uvredama koje su mu, zauzvrat, upućene. Više nije maštovito zamišljati da ono što je istočnoevropski pontifik, Ivan Pavao II, učinio suprotstavljajući se Sovjetskom carstvu 1980-ih, sada može učiniti papa rođen u Americi 2020-ih – usudivši se da progovori istinu u lice potencijalnom caru u Bijeloj kući.
Naravno, nekoliko šefova vlada se takođe suprotstavilo Trumpu. Kanadski Mark Carney je to učinio najeksplicitnije, dok su njegovi evropski kolege zauzeli stav odbijajući da se pridruže predsjednikovom nepromišljenom i pogrešnom ratu protiv Irana. Ali niko od njih nema globalni doseg vođe 1,4 milijarde katolika u svijetu, piše Guardian.
Papa protiv gospodara rata
Međutim, ovdje je riječ o nečemu većem od samih brojki. Carney je moćno artikulisao geopolitičke argumente protiv Trumpa, razotkrivajući njegovo razaranje poretka uspostavljenog nakon 1945. godine. Ali to ne obuhvata dublju zamjerku koju veliki dio svijeta već dugo ima prema Trumpu. Ta antipatija manje počiva u domenu politike, a više u sferi morala, karaktera i ljudske pristojnosti. A to je Papin teren.
Stoga, sasvim prirodno, kada Lav grmi protiv rata, on to ne čini jezikom strateških plovnih puteva i globalnih cijena nafte. Umjesto toga, on govori o „gospodarima rata“ čije su ruke toliko „pune krvi“ da Bog ne čuje njihove molitve. On govori o svijetu koji je „opustošila šačica tiranina“ i priziva nesreću onima koji vuku „ono što je sveto u mrak i prljavštinu“.
JD Vance je pokušao odbraniti svog šefa, s pravom zaradivši svjetski podsmijeh zbog drskosti koju je pokazao kada je on, katolik čitavih sedam godina, poručio Papi da bude oprezniji kada raspravlja o „pitanjima teologije“. Ali jednako je razotkrivajući bio i njegov zahtjev da se Lav „drži pitanja morala“, potvrđujući time da Vance ne razumije da je gnušanje koje Trump izaziva upravo – moralno.
Još otkako je Abraham Lincoln skovao frazu u svom prvom inauguracijskom obraćanju, američki predsjednici su osjećali barem neku obavezu da prizovu „bolje anđele naše prirode“. Ali Trump je uvijek radio suprotno, apelujući na najgore demone Amerikanaca, na njihove najniže instinkte. U TV debatama 2016. godine, Hillary Clinton je rekla da Trump godinama nije platio savezni porez na dohodak. On to nije poricao, rekavši umjesto toga: „To me čini pametnim.“
Drugim riječima: budi sebičan. Izvuci se sa čim god možeš. Samo bi budala stavila kolektivno dobro ispred sopstvene individualne koristi. To je isti sklop uma koji je naveo Trumpa da otkaže posjetu vojnom groblju 2018. godine, jer je američke ratne žrtve smatrao „gubitnicima“ i „naivčinama“. Da su bili pametni, poput njega, izbjegli bi regrutaciju, kao što je on učinio.
Navedite najružniju ljudsku osobinu, i Trump će je demonstrirati i njome se ponositi. Pohlepa? Trump je iskoristio visoku funkciju da obogati sebe i svoju porodicu, profitirajući od predsjedništva u iznosu od najmanje 1,4 milijarde dolara, prema analizi New York Timesa iz januara – a ta brojka je od tada sigurno porasla. „Sukob interesa“ je zastarjeli arhaizam u Trumpovom Washingtonu, gdje predsjednikov zet traži milijarde za svoju investicionu firmu od onih istih bliskoistočnih vlada s kojima pregovara u ime SAD-a, i gdje neimenovani, ali misteriozno dobro informisani špekulanti zgrću milione kladeći se na predsjedničke odluke o ratu i miru.
Šta je sa nepoštenjem?
Šta je sa nepoštenjem? Trump laže onako kako drugi ljudi dišu. Washington Post je izračunao da je iznio 30.573 lažne i obmanjujuće izjave u četiri godine svog prvog mandata: to je više od 21 dnevno. Ta navika ga nikada nije napustila. Svjedočite, da uzmemo jedan primjer gotovo nasumično, njegovim tvrdnjama da je rat koji je ojačao pozicije najokorelijih tvrdolinijaša u Iranu, suprotno svim dokazima, postigao njegov cilj promjene režima.
Ili uzmite u obzir Trumpovu okrutnost. Ona poprima svoj najozbiljniji oblik u krvožednosti, prijeteći putem društvenih mreža da će „jedna civilizacija umrijeti večeras“ ili koristeći uskršnju nedjelju kao trenutak da poruči Teheranu: „Otvorite jebeni moreuz, ludi gadovi, ili ćete živjeti u paklu.“ Ali okrutnost je takođe lična i direktna. Kada su voljeni glumac i reditelj Rob Reiner i njegova supruga ubijeni pod užasnim okolnostima krajem prošle godine, Trump je objavio niz uvreda na račun mrtvog čovjeka, očigledno ukorijenjenih u činjenici da Reiner nije bio Trumpov simpatizer. Kada je prošlog mjeseca u 81. godini umro bivši direktor FBI-a i dugogodišnji javni službenik Robert Mueller, Trump je izjavio: „Dobro je, drago mi je što je mrtav.“
Zasigurno nije pretjerivanje reći da Trump utjelovljuje ono najgore u nama. On kipi od mana – nekada smo ih zvali grijesima – koje većina ljudi pokušava ukrotiti u sebi. Iako su samoljublje i sujeta iznad svakog mjerila, nekako smo se na njih navikli. Ovo je čovjek koji je uzeo spomenik mladom predsjedniku ubijenom u naponu snage i na njega zalijepio sopstveno ime: gle, Trump-Kennedy centar. Ovo je čovjek koji planira izgraditi zlatni slavoluk pobjede, Arc de Trump, toliko gigantski sa svojih 75 metara visine da će se nadviti nad cijelim Washingtonom. Ovo je čovjek koji je objavio sliku sebe kao figure nalik Isusu.
Sve je to dio iste cjeline. Rasizam koji je doveo do toga da su, od 4.499 „izbjeglica“ primljenih u SAD od oktobra 2025. godine, svi osim troje bili bijeli Južnoafrikanci. Mizoginija koja je osigurala da, sasvim prirodno, bude prijatelj s Jeffreyjem Epsteinom. Goveđa glupost koja ga je navela da pokrene rat protiv Irana bez razmišljanja ijedan korak unaprijed, ostavljajući ga iznenađenim saznanjem da je predao moćno ekonomsko oružje u ruke opake, teokratske diktature.
