Hronika budnih
Nekad davno, u Nedajboževini, iza tri neradna praznika i jedne firme koja je propala dok se čekala dozvola za otvaranje, živio je pošten čovjek. Zvao se Jovo. Ili Marko. Ili Harun. Zapravo, niko više nije siguran. U Nedajboževini se pošteni ljudi rijetko pamte po imenu – pamte ih po šteti koju su napravili sistemu. Jovo […]
Nekad davno, u Nedajboževini, živio je čovjek koji je jednog jutra osjetio malu vrtoglavicu. Greška. Otišao je doktoru. Doktor ga je poslao na nalaze. Nalazi na dodatne nalaze. Dodatni nalazi na mišljenje. Mišljenje na konzilij. Konzilij na magnet. Magnet na privatnu kliniku. Privatna klinika na kredit. Nakon tri mjeseca imao je šest dijagnoza, osam recepata, […]
U Nedajboževini, zemlji koja je nastala da bi se vidjelo dokle čovjek može da izdrži, između dvije planine i tri rata, stajalo je selo zaglavljeno kao suza u oku. Vrijeme ovdje nije teklo – ono se cijedilo, kap po kap, kroz crijeva nefunkcionalne kanalizacije. U tom selu živio je Mile. Mile nije bio ni dobar […]
Nekad davno, u Nedajboževini, iza sedam predizbornih obećanja i dva kružna toka koja su svečano otvorena iako vode u provaliju, nalazila se zemlja u kojoj je blato bilo osnovna privredna grana. Tamo su vlasti, nakon što su po sedamnaesti put pojele budžet namijenjen za infrastrukturu, izumile revolucionarnu tehnologiju: metaasfalt. To nije bila obična cesta. To […]
Nekad davno, iza sedam planina, tri kredita i jednog beskonačnog tendera, nalazila se Nedajboževina. Tako su je nazvali njeni stanovnici po uzdahu koji čovjek ispusti između dnevnika i računa za struju. Govorilo se da je toliko mala da je možeš preći za tri sata, ali toliko komplikovana da iz nje niko nije izašao čitav. Imala […]