Ono što je Barbarez uradio sinoć najbolje oslikava stanje u reprezentaciji BiH

barbarez bajrakterevic
Foto: Antiportal.ba

Godinama su navijači Bosne i Hercegovine sanjali upravo ovo.

Pune tribine.

Murali po gradovima.

Zastave na balkonima.

Djeca koja nose dresove reprezentacije.

I osjećaj da se ponovo dešava nešto veliko.

Sada kada je ta euforija konačno stigla, Sergej Barbarez suočava se s problemom koji bi svaki selektor poželio imati.

Ali i problemom koji može biti opasan.

Jer ponekad ljubav navijača postane toliko snažna da počne ličiti na teret.

Kada cijela država gleda u tebe

Za iskusne igrače to je dio posla.

Navikli su na reflektore.

Na kritike.

Na očekivanja.

Ali za momka koji tek ulazi u profesionalni fudbal stvari izgledaju potpuno drugačije.

Esmir Bajraktarević više nije samo talentovani fudbaler.

Postao je simbol.

Nada.

Budućnost.

A to su veoma teške riječi za nečija mlada ramena.

Najteži protivnik često nije na terenu

Mnogi navijači vide samo utakmicu.

Vide golove.

Asistencije.

Intervjue.

Ne vide stotine poruka.

Ne vide društvene mreže.

Ne vide pritisak koji nastaje kada cijela država od jednog tinejdžera počne očekivati čuda.

I upravo zato Barbarezova odluka djeluje mudro.

Ne zato što želi sakriti igrača.

Nego zato što želi sačuvati čovjeka.

Heroji se prebrzo stvaraju

Na Balkanu posebno.

Dovoljna je jedna dobra utakmica.

Jedan gol.

Jedan potez.

I preko noći nastaje novi nacionalni heroj.

Problem je što isti oni koji danas podižu nekoga na pijedestal često prvi traže krivca kada stvari krenu loše.

Zato je možda najvažnija rečenica cijele priče ona u kojoj Barbarez kaže da je Esmiru svega postalo previše.

Jer to nije znak slabosti.

To je znak da je još uvijek normalan mladić.

Euforija je prelijepa, ali i opasna

Barbarez je potpuno u pravu kada kaže da su ovu atmosferu tražili.

I navijači su je tražili.

Godinama.

Nakon toliko razočarenja, Bosna i Hercegovina ponovo vjeruje.

To je nešto što se ne može kupiti.

Ne može se narediti.

Ne može se odglumiti.

Ali svaka euforija nosi i odgovornost.

Posebno prema najmlađima.

Najljepši dio priče

Možda nije ni mural.

Ni puna tribina.

Ni pjesma.

Možda je najljepši dio upravo to što reprezentacija danas ima ljude koji razumiju šta znači biti mlad i pod pritiskom.

Jer Sergej Barbarez zna kako izgleda kada cijela država od tebe očekuje nemoguće.

I upravo zato pokušava zaštititi igrače od onoga što navijači rade iz najbolje namjere.

Od previše ljubavi.

Put do velikih stvari tek počinje

Zmajevi sada odlaze preko Atlantika.

Pred njima su novi izazovi.

Nove utakmice.

Nova očekivanja.

Ali možda je najvažnije da u cijeloj ovoj priči niko ne zaboravi jednu stvar.

Esmir Bajraktarević nije budućnost Bosne i Hercegovine zato što je savršen.

Nego zato što tek treba postati ono što može biti.

A za to su ponekad potrebni mir, vrijeme i ljudi koji će reći:

“Danas nema intervjua. Danas samo igraj fudbal.”