Švicarska je trebala pobijediti Katar.
Ne zato što Katar nema pravo igrati fudbal.
Ne zato što se na Mundijalu bilo kome bodovi unaprijed upisuju u tabelu.
Nego zato što je Švicarska u ovu grupu ušla kao najstabilnija, najiskusnija i najuređenija reprezentacija.
Evropska mašina.
Organizovana.
Takmičarski hladna.
Navikla da protiv “slabijih” uzme ono što joj treba, pa makar utakmica bila dosadna kao poreski formular.
Ali protiv Katara se desilo ono što najviše nervira takve ekipe.
Imali su utakmicu.
Imali su vodstvo.
Imali su šanse.
Imali su kontrolu.
I onda su u 94. minuti dobili ono što niko u Švicarskoj nije planirao: šamar iz nadoknade.
Katar je izjednačio na 1:1, osvojio prvi bod na Mundijalu i otvorio grupu B na način koji Bosni i Hercegovini izuzetno odgovara.
Nakon prvog kola, BiH, Kanada, Švicarska i Katar imaju po bod.
Svi su živi.
Niko nije pobjegao.
A Švicarska, koja je trebala biti prva na redu da pobjegne, sada dolazi na BiH s problemima u glavi.
Što je, priznajmo, najljepša moguća vrsta švicarskog problema za bosanske potrebe.
Remi koji u Švicarskoj izgleda kao poraz
Na papiru, 1:1 nije katastrofa.
Prvo kolo je.
Turnir je dug.
Svi imaju pravo na loš dan.
To su one smirene rečenice koje izgovaraju ljudi koji ne moraju za pet dana igrati utakmicu pod pritiskom.
Iz švicarske perspektive, ovo nije bio običan remi.
Ovo je bio meč koji se morao zatvoriti.
Katar je, barem prije utakmice, bio ekipa protiv koje favorit mora uzeti tri boda ako želi mirno voditi grupu.
Švicarska je imala 26 pokušaja prema golu, mnogo više kontrole i vodstvo preko Breela Embola iz penala.
Ali umjesto rutinske pobjede, dobili su utakmicu koja sada mora na internu analizu, onu vrstu analize poslije koje se po hodnicima obično čuje mnogo ozbiljnih rečenica i malo smijeha.
Selektor Murat Yakin je poslije meča priznao da boli.
I mora boljeti.
Jer nije isto remizirati utakmicu u kojoj si spašavao glavu i remizirati utakmicu u kojoj si poklonio protivniku tačno onu priliku koju je čekao.
Yakin već govori o poklonima, Xhaka o disciplini
Najzanimljiviji dio nije samo rezultat.
Zanimljive su reakcije.
Jer velike ekipe se često najbolje čitaju nakon kiksa.
Dok pobjeđuju, svi govore iste rečenice: karakter, tim, fokus, idemo dalje.
Kada prime gol u nadoknadi od autsajdera, tada se vidi gdje škripi.
Yakin je poslije utakmice govorio o tome da je Švicarska poklonila loptu i dala Kataru šansu koju je čekao.
To je rečenica koja selektoru ne izlazi slučajno.
Ona znači da problem nije bio samo u jednoj lopti.
Problem je bio u upravljanju utakmicom.
U završnici.
U disciplini.
U tome što se favorit ponašao kao da je posao završen prije nego što je sat rekao da jeste.
Granit Xhaka je, prema švicarskim reakcijama nakon meča, posebno govorio o nedostatku discipline na određenim pozicijama nakon izmjena.
Nije imenovao igrače.
Kapiteni to obično ne rade javno, barem ne ako svlačionica još treba funkcionisati.
Ali nije ni morao.
Kada kapiten odmah poslije utakmice spomene disciplinu, to znači da u svlačionici neće biti samo tiho razočaranje.
Biće i razgovora.
A razgovori nakon 1:1 s Katarom nisu isto što i razgovori nakon rutinske pobjede 2:0.
Izmjene koje nisu smirile utakmicu
Yakin je priznao da će morati analizirati izmjene.
To je fina, diplomatska verzija rečenice: nešto nije leglo.
Selektor naravno neće javno spaliti igrače koji su ušli s klupe.
Neće reći da je ovaj zakasnio, onaj izgubio zonu, treći ušao kao da je utakmica već završena.
Ali sama činjenica da se priča o izmjenama pokazuje gdje Švicarska vidi problem.
U završnici su trebali svježu energiju, kontrolu i disciplinu.
Dobili su nesigurnost.
To je posebno važno za BiH.
Jer ako Švicarska ima problem u posljednjih 20 minuta, ako joj klupa ne donosi smirenje nego dodatnu nervozu, onda Barbarez mora razmišljati kako utakmicu održati živom što duže.
Protiv takvog protivnika ne moraš nužno dominirati od prve minute.
Ali moraš ostati u utakmici.
Moraš ih tjerati da se pitaju.
Moraš ih natjerati da opet osjete da jedan pogrešan posjed može promijeniti sve.
Katar je to uradio.
Nema razloga da BiH ne pokuša, samo pametnije i kvalitetnije.
Za BiH je ovo poklon, ali ne i poziv na opuštanje
Da se ne zanesemo.
Švicarska nije postala loša reprezentacija zato što je primila gol u 94. minuti.
Nije odjednom prestala biti organizovana.
Nije Xhaka zaboravio igrati fudbal.
Nije Yakin preko noći izgubio sve planove.
I nije Katar dokazao da je Švicarska slaba, nego da je ranjiva.
To je razlika.
Slabog protivnika napadneš s visine.
Ranjivog protivnika napadneš pametno.
Švicarska će protiv BiH biti opasnija upravo zato što je kiksala.
Neće imati luksuz novog kiksa.
Neće moći reći: “Ima vremena.”
Neće moći treće kolo čekati s osjećajem kontrole.
To znači da će doći ozbiljna, nervozna i možda agresivnija nego što bi bila da je pobijedila Katar.
Ali upravo u tome je šansa.
Ekipa pod pritiskom mora napadati rezultat.
A ekipa koja mora napadati rezultat ostavlja pukotine.
Švicarska više nema komfor favorita
Prije prvog kola, Švicarska je mogla gledati grupu s visine.
Kanada domaćin, ali ne nepobjediva.
BiH emotivna, ali s pitanjima.
Katar na papiru najslabiji.
Plan je bio jednostavan: pobijedi Katar, pa protiv BiH igraj iz pozicije kontrole.
Taj plan je pao u 94. minuti.
Sada Švicarska protiv BiH ne igra samo za bodove.
Igra za vraćanje autoriteta.
Igra za smirivanje javnosti.
Igra za dokaz da je kiks bio slučajnost, a ne simptom.
To je potpuno druga utakmica.
BiH tu mora biti hladna.
Ne smije se zaletjeti u priču: “Švicarci su u problemu, hajmo ih pregaziti.”
To je recept za autogol ideje.
Ali ne smije ni ući s kompleksima.
Jer ako je Katar mogao čekati svoju šansu do 94. minute, onda BiH nema pravo unaprijed potpisati inferiornost.
Gdje BiH može tražiti svoju šansu
Prva šansa je psihologija.
Švicarska je očekivala tri boda.
Nije ih dobila.
BiH je protiv Kanade uzela bod u utakmici u kojoj je domaćin imao veliki pritisak stadiona i očekivanja.
To znači da dvije ekipe u drugo kolo ulaze s različitim osjećajem.
Švicarska s frustracijom.
BiH s opreznim samopouzdanjem.
Druga šansa su prekidi.
BiH je protiv Kanade već pokazala da iz prekida može biti opasna.
Švicarska je protiv Katara primila kasni gol nakon situacije u kojoj nije najbolje zatvorila opasnost.
Treća šansa je završnica.
Ako BiH izdrži prvi talas švicarskog pritiska i ostane u utakmici do posljednjih pola sata, nervoza može preći na drugu stranu.
Tu se ne smije igrati panično.
Ali mora se igrati strpljivo.
Jer Švicarska sada zna da joj se jedna utakmica već otela.
A kada ekipa zna da joj se nešto već desilo, počne se bojati da se može ponoviti.
Najvažnije: ne poklanjati ono što Švicarska traži
Švicarska će protiv BiH vjerovatno pokušati odmah uspostaviti red.
To je prirodno.
Nakon haosa protiv Katara, favorit želi prvi dojam nove utakmice pretvoriti u kontrolu.
BiH joj ne smije pomoći.
Ne smije poklanjati rane lopte.
Ne smije praviti jeftine faulove u zoni centaršuta.
Ne smije gubiti strukturu nakon vlastitih napada.
Ne smije 70 minuta živjeti u niskom bloku i nadati se da će Nikola Katić opet izbaciti sve što leti, uključujući i meteor ako zatreba.
Protiv Kanade je to prošlo.
Protiv Švicarske bi bilo opasno pretvoriti u sistem.
Barbarez mora naći način da BiH ima periode daha.
Periode lopte.
Periode u kojima Švicarska ne napada, nego mora trčati nazad.
To je najteži dio.
Ali bez toga će utakmica opet postati preživljavanje.
A ne možeš cijeli Mundijal preživljavati kao da ti je šesnaesterac sklonište civilne zaštite.
Xhaka kao motor, ali i barometar nervoze
Granit Xhaka je srce ove Švicarske.
To nije samo floskula.
On diktira ritam.
Daje ton.
Vodi ekipu.
Kontroliše emociju kada je sve normalno.
Ali upravo zato je zanimljivo kada Xhaka poslije utakmice javno govori o disciplini.
To znači da i on osjeća da Švicarska nije bila dovoljno zrela u ključnom trenutku.
Za BiH, Xhaka je i problem i prilika.
Problem jer zna voditi utakmicu.
Prilika jer ako ga iznerviraš, ako mu oduzmeš ritam, ako ga natjeraš da više gasi požare nego što gradi igru, Švicarska gubi dio svoje hladnoće.
Ne treba praviti glupe duele s njim.
Ne treba ulaziti u nepotrebne provokacije.
Ali treba mu napraviti utakmicu u kojoj se neće osjećati kao profesor s kredom, nego kao čovjek koji stalno mora popravljati tuđe greške.
Grupa B je sada otvorena kao bosanska rasprava
Nakon prvog kola, sve četiri ekipe imaju po bod.
To je tabela koja izgleda jednostavno, ali mentalno pravi haos.
Kanada nije pobijedila BiH.
Švicarska nije pobijedila Katar.
Katar više nije mrtav autsajder.
BiH više nije samo emotivni povratnik na Mundijal.
Svi su unutra.
Svi računaju.
Svi se nadaju.
Svi se boje.
To je savršena grupa za Bosnu i Hercegovinu, jer mi u haosu barem imamo iskustva.
Naravno, problem je što iskustvo u haosu ne znači automatski da znaš izaći iz njega.
Ali bolje je biti u otvorenoj grupi nego gledati kako favorit bježi na tri boda i ostavlja te da protiv njega igraš pod moranjem.
Švicarska nije pobjegla.
I to je najveća vijest prvog kola.
Zaključak: BiH ne smije gledati Švicarsku kao ranjenu zvijer, nego kao ranjenu priliku
Remi Švicarske s Katarom nije garancija ničega.
Ne daje BiH tri boda.
Ne znači da će Švicarci paničiti.
Ne znači da će se sami raspasti čim vide plavo-žute dresove.
Ali mijenja atmosferu.
I to je važno.
Švicarska je protiv Katara izgubila ono što je najviše željela imati prije duela s BiH: mir.
Sada dolazi pod pritiskom.
Sada mora popravljati.
Sada mora dokazivati da je kiks bio samo kiks.
A BiH mora uraditi ono što ozbiljne reprezentacije rade kada protivnik ima problem.
Ne smijati se previše.
Ne zalijetati se.
Ne vjerovati da će se poklon sam ponoviti.
Nego ga natjerati da se ponovi.
Katar je Švicarskoj pokazao da se utakmica ne završava u 80. minuti.
BiH mora pokazati da se grupa ne osvaja na papiru.
Za Zmajeve je ovo odličan trenutak.
Favorit je ranjen.
Tabela je ravna.
Atmosfera je otvorena.
A Švicarska, umjesto da u Los Angeles dođe kao hladna evropska mašina, dolazi kao ekipa koja već mora popravljati vlastiti kvar.
To ne znači da će biti lako.
Ali znači da ima šta da se igra.
A kada BiH ima šta da igra, i protivnik ima čega da se boji.
