Na prvu zvuči dramatično.
Mnogi će pomisliti da je riječ o međunarodnim sankcijama ili finansijskoj izolaciji.
Ali stvarnost je nešto drugačija.
Siva lista nije crna lista
FATF na sivu listu stavlja države koje imaju uočene nedostatke u sistemima za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma, ali koje su se obavezale da će te probleme otkloniti u saradnji s međunarodnim institucijama.
Drugim riječima, Bosna i Hercegovina nije proglašena državom visokog rizika, nego državom koja je pod pojačanim nadzorom dok provodi reforme.
To nije dobra vijest.
Ali nije ni najgori mogući scenarij.
Zašto je to važno?
Ulazak na sivu listu može otežati poslovanje banaka, povećati oprez stranih investitora i usporiti pojedine međunarodne finansijske transakcije.
Kada neka država završi pod pojačanim nadzorom, strane finansijske institucije često uvode dodatne provjere, traže više dokumentacije i sporije odobravaju određene poslove.
To može uticati na investicije, kreditni rejting i ukupnu percepciju poslovnog okruženja.
U vremenu kada Bosna i Hercegovina pokušava privući novi kapital i ubrzati evropski put, ovakva vijest svakako nije beznačajna.
Ipak, postoji i dobra strana priče
U istom izvještaju FATF navodi da je Bosna i Hercegovina već napravila određeni napredak.
Usvojena je strategija za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma, unaprijeđene su smjernice za finansijske institucije, a poboljšana je i razmjena finansijsko-obavještajnih podataka.
To znači da međunarodne institucije ne smatraju da Bosna stoji u mjestu.
Naprotiv, smatraju da reformski proces postoji, ali da još nije završen.
Najveći problem Bosne nije što griješi, nego što kasni
Ovo nije priča samo o pranju novca.
Ovo je priča o institucijama.
Bosna i Hercegovina godinama kasni u provođenju reformi koje mnoge evropske zemlje provode gotovo rutinski. Zbog toga često završava na raznim listama, izvještajima i upozorenjima međunarodnih organizacija.
Paradoks je da zemlja ima stručnjake koji znaju šta treba uraditi.
Ono što često nedostaje jeste politička brzina i institucionalna efikasnost.
Zato siva lista ne bi trebala biti razlog za paniku.
Ali bi trebala biti ozbiljno upozorenje.
Jer nijedna država ne može graditi povjerenje međunarodnih partnera ako stalno obećava reforme, a prečesto kasni s njihovom provedbom.
Bosna i Hercegovina sada ima priliku da pokaže da je ovo samo privremena stanica.
Hoće li je iskoristiti, zavisi mnogo više od domaćih institucija nego od međunarodnih organizacija koje ih nadziru.
