Postoji izreka da godine u sportu nikoga ne čekaju.
Edin Džeko je odlučio dokazati suprotno.
Kada je istrčao na teren Svjetskog prvenstva u 40. godini života, kapiten Bosne i Hercegovine nije postao samo najiskusniji igrač svoje reprezentacije. Ušao je u izuzetno malo društvo fudbalskih besmrtnika.
Prije njega samo je legendarni Kamerunac Roger Milla uspio igrati na Mundijalu nakon navršene 40. godine života. Na ovom prvenstvu toj elitnoj grupi pridružili su se i Cristiano Ronaldo, Luka Modrić i Edin Džeko, što je historijski presedan za svjetski fudbal.
Dijamant ne stari – on se brusi
Nije slučajno što Edina Džeku navijači godinama zovu Dijamant.
Pravi dijamant nastaje pod ogromnim pritiskom i s vremenom postaje samo vrijedniji.
Dok mnogi napadači karijeru završavaju u 33. ili 34. godini, Džeko i dalje predvodi Bosnu i Hercegovinu na najvećoj svjetskoj pozornici. Možda više nema eksplozivnost dvadesetpetogodišnjaka, ali ima ono što se ne može naučiti – iskustvo, osjećaj za prostor i autoritet koji ulijeva sigurnost cijeloj ekipi.
Upravo zato njegova pojava na Mundijalu nije samo sportska statistika.
To je priča o istrajnosti.
Društvo odabranih
Roger Milla je 1994. godine sa 42 godine postao simbol fudbalske dugovječnosti.
Tri decenije kasnije nova generacija veterana pokazuje da vrhunska disciplina, profesionalizam i ljubav prema igri mogu produžiti karijeru mnogo duže nego što se nekada vjerovalo.
Cristiano Ronaldo, Luka Modrić i Edin Džeko nisu na Mundijalu zbog stare slave.
Tu su zato što i dalje mogu igrati na najvišem nivou.
A to je možda najveći kompliment koji jedan sportista može dobiti.
Kada jednog dana završi karijeru, Edin Džeko ostat će upamćen po golovima, trofejima i rekordima.
Ali možda će jednako važna biti i činjenica da je, kao pravi Dijamant, s godinama postajao sve čvršći.
Jer neka vina sazrijevaju.
A neki fudbaleri postanu legende tek kada vrijeme pokaže koliko su zapravo bili posebni.
