Na fotografijama iz Los Angelesa vidi se nešto što nijedna statistika ne može izmjeriti.
Hiljade ljudi u plavim majicama, zastave Bosne i Hercegovine, šalovi podignuti iznad glava i pjesma koja odjekuje ulicama jednog od najvećih gradova svijeta.
Za nekoga sa strane to je samo navijačka kolona.
Za Bosance i Hercegovce to je dokaz da domovina ne završava na državnoj granici.
Večeras se u Los Angelesu ne okupljaju samo navijači.
Okuplja se dijaspora.
Ljudi koji su iz Bosne otišli prije pet, deset ili trideset godina, ali kojima je dovoljno da vide plavi dres kako bi se ponovo osjećali kao kod kuće.
Na ulicama grada poznatog po Hollywoodu, filmskim zvijezdama i palmama danas se čuje bosanski jezik.
Pjevaju se pjesme iz Sarajeva, Mostara, Bihaća, Tuzle i Zenice.
Na nekoliko sati Los Angeles postaje najveći bosanskohercegovački grad izvan Bosne i Hercegovine.
To je možda i najveća pobjeda ove reprezentacije.
Prije nego što je sudija označio početak utakmice, uspjela je okupiti ljude koje razdvajaju okeani, vremenske zone i kontinenti.
Fudbal ima tu rijetku moć da od hiljada pojedinaca napravi jednu porodicu.
A Bosna i Hercegovina ima dijasporu koja to iznova potvrđuje.
Večeras će na tribinama formalno igrati Švicarska protiv Bosne i Hercegovine.
Ali na ulicama Los Angelesa igra jedna sasvim druga utakmica.
Utakmica sjećanja protiv zaborava.
I po fotografijama koje stižu iz Kalifornije, čini se da zaborav ponovo nema nikakve šanse.
