Postoji jedna zanimljiva činjenica koja možda najbolje opisuje koliko se reprezentacija Bosne i Hercegovine mijenja pod vodstvom Sergeja Barbareza.
Naime, oba gola koja su Zmajevi postigli na ovom Svjetskom prvenstvu postigli su fudbaleri koji nisu imali nikakvu ulogu u kvalifikacionom putu do Mundijala.
Protiv Kanade mrežu je zatresao Jovo Lukić, kojem je to bio prvi pogodak u dresu reprezentacije na najvećoj svjetskoj sceni.
Protiv Švicarske jedini strijelac za Bosnu i Hercegovinu bio je Ermin Mahmić, mladi veznjak koji je tek nedavno dobio pravo nastupa za Zmajeve nakon promjene sportskog državljanstva i uvršten je u reprezentaciju neposredno pred Mundijal.
To nije slučajnost
Velike reprezentacije često žive od ustaljenih imena.
Barbarez, čini se, pokušava graditi nešto drugačije.
Ne boji se dati priliku igračima koji nisu bili u prvom planu tokom kvalifikacija, niti robuje hijerarhiji koja je godinama bila nepromjenjiva.
Upravo zato nije slučajno što su se među strijelce upisali igrači od kojih javnost nije najviše očekivala.
To govori da Bosna i Hercegovina više ne ovisi samo o jednom ili dvojici fudbalera.
Širi se baza.
Stvara se konkurencija.
A svaka ozbiljna reprezentacija upravo na tome gradi budućnost.
Možda je to najveći dobitak Mundijala
Rezultat protiv Švicarske nije bio onakav kakav su navijači priželjkivali.
Ali iza rezultata ostaju detalji koji mogu biti važniji od jedne utakmice.
Jovo Lukić pokazao je da može odgovoriti na najvećoj sceni.
Ermin Mahmić nagovijestio je da Bosna i Hercegovina dobija igrača koji može biti važan dio reprezentacije godinama koje dolaze.
Mundijali često stvaraju nova imena.
Možda će se, kada se jednog dana bude govorilo o ovom turniru, pamtiti upravo činjenica da su prve golove za Bosnu postigli igrači koji nisu gradili put do prvenstva, nego su ga iskoristili da pokažu kako budućnost reprezentacije tek dolazi.
