Da se u Američkom kutku u Sarajevu spremala vanserijska priča, bilo je jasno čim je profesor na Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu i pijanista Bartolomej Stanković raširio jedinstven muzički hodogram pod nazivom “AMERICA 250 – EVOLUCIJA TIPKI”. Kao uvertira za njegov veliki predstojeći projekat, Bartolomej je održao predavanje koje je bilo sve osim uštogljene akademske lekcije. Bila je to strastvena i nevjerovatno živa priča o tome kako je Amerika u samo 250 godina pretrčala put od crkvenih psalama do džeza i duboko promijenila način na koji danas slušamo muziku.
Ako ste mislili da je istorija muzike dosadno nizanje datuma, Bartolomej ima nekoliko priča koje su publiku u Kutku ostavile bez teksta. Jer ono što on radi nije puko predavanje o muzici, nego mala vožnja kroz istoriju jedne civilizacije: od Bacha do Edisona, od Steinwaya do Hruščova, od Gershwina do Hollywooda. Sve je tu — instrumenti, migracije, industrija, politika, marketing i, naravno, ona čudna američka sposobnost da od zvuka napravi događaj.
Kako su američki stolari spasili klavire od Franza Liszta?
Dok je Evropa u 18. vijeku već uveliko uživala u Bachovom “Dobro temperovanom klaviru”, Amerika je tek kaskala s virdžinalom (kockastom vrstom čembala) na kojem su puritanci pratili crkvene psalme. Ali, kad su jednom upalili motore, Amerikanci su istoriju pijanizma okrenuli naglavačke i u drugoj polovini 19. vijeka počeli diktirati razvoj samog instrumenta.
Njemački stolar Heinrich Steinweg stigao je u New York, promijenio ime u Henry Steinway i pokrenuo revoluciju: ukrštenim rasporedom žica pojačao je bas i izjednačio registre, a usavršavanjem srednjeg, sostenuto pedala omogućio da se zadrže samo odabrani tonovi, ne cijeli zvučni oblak kao kod desnog pedala. U isto vrijeme, firma Chickering se dosjetila da drveni okvir zamijeni željeznim ramom. Rezultat? Klavir je postao robusna mrcina (prije su Mozartov klavir nosila četvorica, a danas za Steinway treba osam ljudi na jedvite jade!). Ali taj čelični ram je izdržao neviđenu tenziju žica, pa strastveni virtuozi poput Franza Liszta više nisu mogli tek tako da polome i razbiju instrument usred koncerta.
Pijanistički gladijatori i Hruščovljev blagoslov
Bartolomej je sjajno ogolio i američki smisao za biznis i marketing. Jeste li znali da je ruski pijanista Anton Rubinstein potpisao ugovor sa Steinwayem i u 200 dana boravka u Americi morao odsvirati čak 240 koncerata? Čovjek je svirao ujutro i naveče, kao pravi muzički gladijator!
Sve to je utrlo put tehnologiji – od prvog krčavog Edisonovog fonografskog snimka Johannesa Brahmsa u Beču, pa do milionskih diskografskih tiraža kuće RCA Victor koja je klasiku uvela u domove običnih ljudi.
A vrhunac muzičkog nadrealizma iz istorije? Godina je 1958, jek hladnog rata, a mladi Amerikanac Van Cliburn pobjeđuje na moskovskom takmičenju Čajkovski. Sovjetski žiri u žestokoj panici zove direktno Nikitu Hruščova u Centralni komitet: “Šta da radimo, Amerikanac nam je najbolji?” Hruščov siječe: “Ako je najbolji, dajte mu prvu nagradu!”.
Saznali smo i za Francisa Hopkinsona, političara, pravnika i jednog od potpisnika američke Deklaracije o nezavisnosti 1776. godine. Bartolomej se simpatično našalio da ga je Hopkinson asocirao na Ivu Josipovića – jer, složićete se, nemamo svaki dan priliku vidjeti pravnika i državnika koji u slobodno vrijeme sklapa ozbiljne kompozicije! Nakon njega, prošli smo kroz milionske tiraže romantičarskih nota Edwarda MacDowella i ušli u svijet Scotta Joplina, afroameričkog kralja ragtimea koji je zarazio bijele kompozitore afroameričkim ritmovima, što je Georgeu Gershwinu prokrčilo put da džez uvede u velike koncertne dvorane.
Dok se prisjećao svojih studentskih dana u Italiji, Bartolomej se dotakao i fenomena “muzičkog amaterizma” u Americi i Evropi, gdje hirurzi i piloti u slobodno vrijeme iz hobija sviraju Rahmanjinova, dok je kod nas uobičajeno da se baviš striktno jednom profesijom i “ne talasaš”. Dokaz da se kultura može oživiti i gerilski jeste i činjenica da Bartolomej na scenu donosi i jedan stari, antikni pijanino koji je za ovu priliku posudio ni manje, ni više nego iz Franjevačkog samostana, kako bi nam vjerno oživio zvuk američkih salona 18. i 19. vijeka.
A sada… Spremite se za katarzu: Šta nas zapravo čeka na koncertu?
Ali, ono predavanje u Kutku bilo je samo vrhunsko zagrijavanje. Ono što Bartolomej Stanković, kao vanredni profesor na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu, sada zvanično priprema u saradnji sa JU BKC Sarajevo i Ambasadom Sjedinjenih Američkih Država u BiH potpuno briše granice između klasičnog pijanizma, avangardnog eksperimenta i holivudskog spektakla!
Povodom predstojećeg obilježavanja 250 godina američke nezavisnosti, BKC će postati trodijelno muzičko putovanje koji će prigodnim govorom otvoriti gospodin Sean O'Hara, direktor Kancelarije za kulturu, medije i odnose s javnošću Ambasade SAD-a u BiH.
Spremite se, jer program je podijeljen u tri uzbudljiva čina:
– Od korijena tradicije do velegradskog ritma moderne
Koncertni program otvara uzbudljiv osvrt na same korijene i rađanje američkog zvuka, muziku nastalu u jeku Građanskog rata, nakon čega se fokus prebacuje na rađanje velegrada, liriku i avangardu XX vijeka. Publika će osjetiti autentični puls njujorškog asfalta i rađanje moderne kroz odabrana djela giganata kao što su George Gershwin, Aaron Copland, Samuel Barber i Charles Ives. Da, uključujući i onu Coplandovu pijanističku potjeru “Mačka i miš” o kojoj nam je Bartolomej pričao – gdje na kraju ostaje da sami procijenite da li je miš utekao ili je mačka završila posao!
– Mistični “Zvučni laboratorij” (Bez prekida i aplauza!)
Središnji dio večeri rezervisan je za mistični i nepredvidivi “Zvučni laboratorij”, scenski i zvučni slalom u kojem će Stanković, bez prekida i aplauza, uz prateći videoart na platnu, provesti publiku kroz radikalne zvučne transformacije. Izvodeći djela rodonačelnika američke avangarde (Henry Cowell, John Cage, George Crumb, Morton Feldman i Steve Reich), umjetnik će scenski prostor pretvoriti u živu laboratoriju. Zvuk će se stvarati na potpuno neočekivane načine – uključujući i sviranje unutar same utrobe instrumenta, direktnim trzanjem i struganjem žica prstima! Zaboravite uštogljeno sjedenje, ovo je pijanistički “survival mode”.
– Skrivena magija Hollywooda
Nakon unikatnih zvučnih eksperimenata i avangardnog naboja, završnica večeri donosi čistu katarzu kroz Holivudski blok. Iz mistične avangarde, publika će biti uvučena direktno pred velika filmska platna kroz prepoznatljive, epske i emotivne teme kultnih kompozitora koji su ispisali istoriju sedme umjetnosti. Na programu će se naći remek-djela filmskih giganata među kojima su Hans Zimmer, John Williams, Philip Glass, John Carpenter i Henry Mancini. Od svemirskih dubina do bezvremenske nostalgije.
Muzika dostupna svima
Zahvaljujući podršci Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH i Vlade Kantona Sarajevo, ulaz na koncert je slobodan, pa će ovo rijetko muzičko putovanje biti dostupno svima koji žele čuti kako Amerika zvuči kroz klavir.
