Fotografija susreta Željke Cvijanović i Benjamina Netanyahua izazvala je pažnju ne zbog onoga što se na njoj vidi, nego zbog onoga što nedostaje.
Na zvaničnom sastanku člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine s premijerom Izraela nije bilo zastave Bosne i Hercegovine.
Bila je zastava Izraela.
Bila je zastava Republike Srpske.
Ali zastave države iz čijeg Predsjedništva Cvijanović formalno dolazi — nije bilo.
Na to je reagovao i bivši visoki predstavnik u BiH Carl Bildt, napisavši:
“Čak i kada predstavnici Republike Srpske idu u Rusiju, na zvaničnim sastancima nalazi se i zastava Bosne i Hercegovine. Ovdje Izrael izostavlja državnu zastavu BiH i ostavlja samo zastavu RS-a.”
Ta rečenica je možda najprecizniji opis cijelog problema.
Jer ako čak i Moskva, u susretima s predstavnicima Republike Srpske, formalno priznaje državni okvir Bosne i Hercegovine, onda je potez izraelskog protokola još teže objasniti kao običan previd.
Prema izvještajima medija, Cvijanović se u Jerusalemu sastala s Netanyahuom tokom boravka u Izraelu, a nakon sastanka govorila je o spremnosti za jačanje političke, institucionalne i ekonomske saradnje Izraela i Republike Srpske.
Upravo tu nastaje suštinski problem.
Cvijanović nije privatna predstavnica jednog entiteta.
Ona je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Bez obzira na to kako se politički predstavlja, funkcija koju obavlja pripada državnom nivou. Kada se sastaje s premijerom druge države, ona ne može u potpunosti “ponijeti” samo entitetski identitet, a ostaviti državu pred vratima.
Još je problematičnije što izraelski i regionalni mediji taj susret često opisuju kroz odnos Izraela i Republike Srpske, iako je riječ o članici kolektivnog šefa države Bosne i Hercegovine. VIN News, naprimjer, navodi da se razgovaralo o jačanju veza i ekonomske saradnje Izraela i Republike Srpske.
Naravno, entiteti u Bosni i Hercegovini mogu imati kontakte, interese i komunikaciju s međunarodnim partnerima.
Ali postoji jasna razlika između entitetske saradnje i predstavljanja države.
Ta razlika nije protokolarna sitnica.
To je pitanje međunarodnog priznanja, diplomatskog reda i poštovanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
U vremenu kada se u BiH svaka zastava, svaka riječ i svaki protokolarni detalj čitaju kao politička poruka, izostavljanje državne zastave ne može se tretirati kao dekorativni propust.
To je poruka.
Namjerna ili nepažljiva, svejedno je politički ozbiljna.
Izrael ima puno pravo graditi odnose s kim želi.
Republika Srpska ima pravo tražiti svoje međunarodne kontakte.
Ali niko nema pravo praviti se da Bosna i Hercegovina ne postoji kada se sastaje s članom njenog Predsjedništva.
Jer država nije opcionalni ukras.
Zastava Bosne i Hercegovine nije protokolarni detalj koji se može izostaviti zato što nekome kvari političku fotografiju.
Ona je simbol države čiji pasoš, funkciju i međunarodni legitimitet koriste i oni koji je najradije ne bi vidjeli iza svojih leđa.
I zato je Bildtova opaska važna.
Ne zato što Bosni treba još jedan strani tutor.
Nego zato što je ovaj put neko izvana jasno vidio ono što se kod nas prečesto pokušava relativizirati.
Ako se sastajete s članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine, onda na tom sastanku mora postojati Bosna i Hercegovina.
Sve drugo nije diplomatski previd.
To je politička poruka.
