Na grafikonu Svjetske banke vidi se velika promjena: Bosna i Hercegovina je od ekstremno visoke nezaposlenosti iz prethodnih decenija došla do toga da je danas stopa nezaposlenosti oko 11 posto.
Na papiru, to izgleda kao ozbiljan napredak.
I jeste.
Ali samo djelimično.
Jer pad nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini nije rezultat samo otvaranja novih radnih mjesta, boljeg ekonomskog modela ili snažne industrijske obnove.
Jednim dijelom, on je i posljedica toga što je ogroman broj ljudi jednostavno otišao iz zemlje.
Kada ljudi napuste tržište rada, oni više nisu nezaposleni u domaćoj statistici.
Oni su otišli.
I upravo tu počinje neugodna istina iza jedne naizgled pozitivne brojke.
Statistika je bolja, ali zemlja je praznija
Svjetska banka za BiH ne skriva problem: zemlja se suočava s brzim gubitkom stanovništva kroz emigraciju i “ne može sebi priuštiti da ovako nastavi gubiti vrijedni ljudski kapital”. U makro pregledu za 2025. dodatno navodi da iseljavanje i starenje smanjuju radnu snagu i poresku bazu, dok Evropska komisija bilježi da je radna emigracija ostala značajna i da je dovela do manjka radne snage.
To znači da pad nezaposlenosti ne treba tumačiti naivan način.
Ako je prije deset ili petnaest godina veliki broj ljudi bio nezaposlen u BiH, a danas dio njih radi u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji ili Hrvatskoj, tada domaća stopa nezaposlenosti zaista pada — ali ne zato što je domaći sistem riješio problem, nego zato što je problem djelimično “izvezen”.
Naravno, nije sve samo emigracija.
Zaposlenost jeste rasla, privatni sektor jeste stvorio dio novih radnih mjesta, a opća stopa nezaposlenosti jeste niža nego ranije.
Ali isto tako je tačno da je BiH u međuvremenu izgubila desetine i stotine hiljada ljudi radne dobi.
Zato se svaka priča o “uspjehu” mora pisati s oprezom.
Manje nezaposlenih ne znači automatski zdravije tržište rada
Evropska komisija u izvještaju za BiH navodi da je tržište rada ostalo otporno, ali da ga i dalje opterećuju visoka nezaposlenost, niska participacija i manjak radne snage, uz činjenicu da je neformalna zaposlenost i dalje visoka. Komisija navodi i da je nezaposlenost prema Anketi o radnoj snazi pala sa 15,4% u 2022. na 13,3% u drugom kvartalu 2024, ali da je nezaposlenost mladih porasla na 30,4%.
Drugim riječima, problem nije nestao.
Samo je promijenio oblik.
Imamo nižu opću nezaposlenost, ali i dalje imamo:
- previsoku nezaposlenost mladih
- slab odziv ljudi na tržištu rada
- visok nivo rada “na crno”
- nedostatak radnika u pojedinim sektorima
- odlazak kvalifikovanih ljudi
- sve starije stanovništvo
To nije slika zdravog tržišta rada.
To je slika zemlje koja istovremeno ima i nezaposlene i manjak radne snage.
Na Balkanu to zvuči paradoksalno, ali u BiH je već postalo normalno.
Najveći problem nije samo koliko ljudi nema posao, nego koliko ih više nema uopće
Suština nije samo u tome da li je nezaposlenost 30, 20 ili 11 posto.
Suština je u tome koliko radno sposobnih ljudi ostaje u zemlji.
Ako firma danas ne može naći vozača, varioca, konobara, medicinsku sestru, programera, građevinskog radnika ili zanatliju, onda je jasno da priča nije tako jednostavna kao što sugerira jedan grafikon.
BiH već osjeća posljedice tog iseljavanja.
Nedostaje radne snage.
Nedostaje mladih porodica.
Nedostaje poreskih obveznika.
Nedostaje djece u školama.
Nedostaje ljudi koji bi trebali nositi ekonomiju u narednih dvadeset godina.
Dakle, da — nezaposlenost je pala.
Ali je istovremeno pao i broj ljudi koji su uopće ostali da traže posao ovdje.
Ovo jeste dobra vijest, ali nije razlog za samozadovoljstvo
Pošteno je reći: nije korektno potpuno omalovažiti pad nezaposlenosti.
To jeste važan pokazatelj.
Ljudi rade više nego ranije.
Dio sektora jeste rastao.
Tržište rada jeste življe nego prije.
Ali jednako je nepošteno predstavljati taj pad kao dokaz da je BiH riješila svoj strukturni problem.
Nije.
Svjetska banka i Evropska komisija obje upozoravaju da su emigracija, starenje stanovništva, manjak radne snage i slabe strukturne reforme i dalje među ključnim kočnicama razvoja.
Zato pad nezaposlenosti u BiH treba čitati ovako:
dobrim dijelom jeste riječ o poboljšanju,
ali dobrim dijelom i o tome da je zemlja ostala bez ljudi koji su nekada punili biro rada.
Zaključak
Grafikon izgleda lijepo.
Političari bi ga rado pokazivali.
Ali prava priča nije samo u plavoj liniji koja ide prema dolje.
Prava priča je u pitanju: zašto ide prema dolje?
Odgovor je složen.
Jedan dio je pozitivan: ima više rada nego nekad.
Drugi dio je bolan: ima i manje ljudi nego nekad.
I zato je najpoštenije reći ovako:
pad nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini jeste dobra vijest, ali nije čisto ekonomsko čudo.
To je i statistički odraz jedne zemlje iz koje su mnogi otišli, tražeći posao, sigurnost i dostojanstvo negdje drugo.
Ako BiH želi da ova brojka jednog dana bude zaista zdrava, onda ne mora samo smanjivati nezaposlenost.
Mora zaustaviti i pražnjenje zemlje.
