Ovo više nije priča o satu.
Ovo je priča o mentalitetu. U ovom slučaju bosanskom:
Jer kada muškarac pobijedi utrku i dobije Garmin sat od nekoliko stotina eura, a žena koja je također pobijedila dobije simboličan poklon višestruko manje vrijednosti, onda organizator — svjesno ili nesvjesno — šalje veoma jasnu poruku:
“Vaša pobjeda nije ista.”
Najgori dio? Ovo nije “slučajna greška”
Jer niko slučajno ne napravi:
- poseban budžet za mušku nagradu
- drugačiji tretman
- i potpuno drugačiju vrijednost poklona
To znači da je neko:
- planirao
- odobrio
- i smatrao normalnim
da muškarac i žena na pobjedničkom postolju ne vrijede jednako.
Sport se stalno kune u “fair play”
Ali čim se ugase reflektori, često ispliva potpuno druga realnost.
Posebno na Balkanu.
Ovdje se još uvijek veoma često:
- ženski sport tretira kao “manje važan”
- ženski uspjeh kao “simpatičan dodatak”
- a muškarac kao “pravi pobjednik”.
I onda se ljudi čude kada sportistkinje javno progovore.
Posebno je brutalna ironija sa Omanom
Jer dio ljudi na Balkanu i dalje automatski zamišlja:
“Zapad = progres”
“Bliski istok = zaostalost”.
A onda sportistkinja kaže da je u šerijatskoj zemlji dobila ravnopravan tretman, dok je u vlastitoj državi osjetila umanjivanje vlastitog rezultata.
I to boli mnogo više od samog poklona.
Problem nije ni Garmin. Problem je simbolika
Ljudi često promaše poentu u ovakvim pričama.
“Nije valjda problem u satu?”
Naravno da nije.
Problem je što nagrada pokazuje kako organizator vidi vrijednost nečijeg uspjeha.
A kada muškarac dobije nagradu šest ili sedam puta vrijedniju od žene za ISTI sportski rezultat — onda više ne pričamo o logistici.
Nego o percepciji vrijednosti žene u sportu.
A onda dolazi najgori dio cijele priče
Navodni pritisak i poruka:
“Nemoj javno pričati.”
E tu Balkan ulazi u svoj standardni mentalni obrazac.
Greška nije najveći problem.
Najveći problem postane:
- ko je progovorio
- zašto je progovorio
- i kako se usudio javno reći nešto.
To je stari regionalni refleks:
utišaj osobu, ne problem.
Sport bez poštovanja nema smisla
Ljudi treniraju:
- po kiši
- po suncu
- kroz povrede
- kroz odricanja
- i godine discipline
I onda dođu na pobjedničko postolje gdje im sistem praktično kaže:
“Vaša medalja vrijedi manje.”
Naravno da će ljudi reagovati.
I trebaju reagovati.
Najtužnije je što bi ovo bilo veoma lako ispraviti
Nije potreban:
- skandal
- drama
- PR spin
Dovoljno je:
- priznati grešku
- ispraviti nagradu
- i pokazati da su pobjednici jednako vrijedni.
Ali Balkan često ima problem sa dvije stvari:
- priznanjem greške
- i poštovanjem žena koje odbijaju šutjeti.
I upravo zato ovakve objave izazivaju toliku pažnju.
Jer mnoge žene u njima ne vide samo utrku.
Nego obrazac koji gledaju cijeli život.
