Postoji jedna mapa Bosne i Hercegovine koju političari rijetko pokazuju.
Na toj mapi nema:
- zastava
- nacionalnih boja
- izbornih slogana
- velikih govora
Postoje samo ljudi.
I upravo ta mapa otkriva nešto što bi trebalo zabrinuti svakoga, bez obzira kako se zove, kojem narodu pripada ili za koga glasa.
Bosna i Hercegovina je prazna.
I postaje sve praznija.
Država koja je nekada vrvjela životom
Prema popisu iz 1991. godine, Bosna i Hercegovina imala je oko 4,4 miliona stanovnika.
Popis iz 2013. pokazao je 3,53 miliona.
Danas većina demografa procjenjuje da je stvarni broj stanovnika značajno manji.
Bez obzira na tačnu cifru, trend je potpuno jasan:
Ljudi odlaze.
Ljudi umiru.
Pobjednik ne postoji
Ono što ovu priču čini posebno tragičnom jeste činjenica da nema pobjednika.
Dok se decenijama vode političke bitke oko:
- entiteta
- nacionalnih prava
- granica
- nadležnosti
- ustavnih pitanja
demografija radi svoj posao.
Tiho.
Nemilosrdno.
Bez konferencija za medije.
Bez izbora.
Bez kampanja.
I broj stanovnika pada.
Gradovi još kriju stvarnost
Sarajevo.
Banja Luka.
Tuzla.
Mostar.
Zenica.
Na prvi pogled djeluju živo.
Ali dovoljno je otići nekoliko kilometara dalje.
Na stotine sela danas ima:
- više praznih nego naseljenih kuća
- više grobova nego djece
- više uspomena nego stanovnika
U mnogim mjestima školska zvona odavno su utihnula.
Najopasnija statistika
Najveći problem nije ni odlazak.
Nije čak ni nizak natalitet.
Najveći problem je starost stanovništva.
Bosna i Hercegovina danas spada među najstarije države Evrope.
Svake godine imamo:
- manje djece
- manje mladih porodica
- više penzionera
- više praznih učionica
Drugim riječima:
zemlja polako ostaje bez budućih generacija.
Demografija ne poznaje ideologiju
Demografija ne zanima:
- da li si Bošnjak
- da li si Srbin
- da li si Hrvat
- da li si Ostali
Ona računa samo jedno.
Koliko se ljudi rodilo.
Koliko ih je umrlo.
Koliko ih je otišlo.
I trenutno sve tri brojke idu u pogrešnom smjeru.
Mapa koja plaši više od bilo koje političke krize
Možda najveća ironija današnje Bosne i Hercegovine jeste to što najveća prijetnja vjerovatno nije ni iz Sarajeva, ni iz Banje Luke, ni iz Mostara.
Najveća prijetnja dolazi iz porodilišta.
Tačnije, iz činjenice da su ona sve praznija.
Jer nijedna država ne može opstati ako iz godine u godinu ima manje ljudi.
Bez obzira koliko zastava vijori.
Bez obzira koliko izbora održi.
Bez obzira koliko političkih pobjeda neko proglasi.
Na kraju ostaje samo jedno pitanje:
Ko će živjeti u Bosni i Hercegovini za trideset godina?
I to je pitanje na koje niko još nema dobar odgovor.
