Dok većina građana Bosne i Hercegovine svakodnevno prati cijene goriva, plate i fudbalski Mundijal, u Luksemburgu se vodi rasprava koja bi mogla imati dugoročne političke posljedice za cijelu zemlju.
Ministri vanjskih poslova država članica Evropske unije pokušavaju usaglasiti stav o novom visokom predstavniku za Bosnu i Hercegovinu, nasljedniku Christiana Schmidta, čiji mandat ulazi u završnu fazu.
Zašto je to važno?
Zato što visoki predstavnik nije obični diplomata.
On je, prema Dejtonskom sporazumu i takozvanim Bonskim ovlastima, međunarodni autoritet koji može nametati zakone, suspendovati odluke domaćih institucija, pa čak i smjenjivati izabrane zvaničnike ukoliko procijeni da ugrožavaju mir ili ustavni poredak.
Drugim riječima, riječ je o jednoj od najuticajnijih političkih funkcija u Bosni i Hercegovini, iako njen nosilac nije biran na izborima.
Prema informacijama koje su se pojavile u diplomatskim krugovima, među najozbiljnijim kandidatima spominju se francuski diplomata René Troccaz, kojeg podržava većina evropskih država, te italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi, iza kojeg je stala administracija Sjedinjenih Američkih Država. Upravo neslaganje između evropskih saveznika i Washingtona dovelo je do odgađanja konačne odluke.
Evropska komesarka za proširenje Marta Kos poručila je uoči sastanka da očekuje jedinstven stav Evropske unije oko kandidata, naglašavajući važnost stabilnosti Bosne i Hercegovine i njenog evropskog puta.
Za Bosnu i Hercegovinu izbor novog visokog predstavnika dolazi u osjetljivom trenutku.
Zemlja formalno ima status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji i otvoren put ka pregovorima, ali reformski proces i dalje usporavaju političke blokade i institucionalni sukobi.
Zbog toga pitanje ko će sjediti u zgradi OHR-a nije samo diplomatska formalnost.
To je pitanje kakvu će međunarodnu politiku Bosna i Hercegovina imati u godinama koje dolaze – aktivnijeg arbitra spremnog da koristi Bonske ovlasti ili diplomatu koji će pokušavati graditi kompromis bez nametanja odluka.
Jedno je sigurno.
Ko god naslijedi Christiana Schmidta, preuzet će funkciju u zemlji koja ni tri decenije nakon Dejtona ostaje jedno od najosjetljivijih političkih pitanja u Evropi.
