Dugoočekivana objava sporazuma o okončanju neprijateljstava između Sjedinjenih Američkih Država i Irana donijela je Donaldu Trumpu itekako dobrodošao rođendanski poklon za njegov 80. rođendan – iako je taj poklon upakovan u veliku dozu neizvjesnosti.
U svojoj objavi na društvenim mrežama, kojom je trijumfalno najavio dogovor, američki predsjednik je istakao da će strateški prolaz, Hormuški tjesnac, ponovo biti otvoren za komercijalni pomorski saobraćaj i da će SAD zvanično podići svoju pomorsku blokadu.
„Neka nafta teče!“, uzviknuo je Trump, proglašavajući da je, za razliku od neuspjeha prethodnih američkih predsjednika, osigurao „veliki dogovor“ koji će donijeti dugoročan mir i bezbjednost cijelom regionu.
Ovakva hiperbola, naravno, nije novost za Trumpa.
Njegove izjave o prošlogodišnjem sporazumu o okončanju rata u Gazi – koje je opisao kao „mir za čitavu vječnost“ i „početak doba vjere, nade i Boga“ – bile su podjednako krupne, iako je realnost na terenu kasnije pokazala znatno drugačiju sliku.
U ovako visokorizičnim diplomatskim procesima, uspjeh ili propast bazično zavise od najsitnijih detalja, a u ovom trenutku zvanični detalji su izuzetno oskudni.
Nuklearne nepoznanice i šezdeset dana primirja
U intervjuu za Fox News, potpredsjednik JD Vance izjavio je da je bazična stavka ovog sporazuma to da Iran nikada ne posjeduje nuklearno oružje, te da će SAD imati pune mehanizme da provjere poštovanje tog uslova.
Ipak, u stručnim krugovima ostaju otvorena ključna pitanja: kakva će tačno biti ograničenja na obogaćivanje uranijuma i šta će se desiti sa postojećim zalihama visokoobogaćenog materijala koje Teheran trenutno posjeduje u svojoj bazi podataka.
Izvjesno je da će se dio ovih otvorenih pitanja rješavati u potonjim pregovorima i „tehničkim“ razgovorima koji će se voditi tokom šezdesetodnevnog produženja trenutnog prekida vatre.
Međutim, ako je išta jasno nakon decenija pokušaja da se Iran prisili ili privoli na odustajanje od nuklearnih ambicija, to je da garancije ne postoje, bez obzira na to šta Washington smatra osiguranim unutar ovog „memoranduma o razumijevanju“.
Kao da je želio podvući ovu tezu, Vrhovni savjet za nacionalnu bezbjednost Irana odmah je objavio saopštenje u kojem se navodi da će „konačni pregovori biti odloženi dok se ne sprovedu obaveze druge strane predviđene memorandumom“. Kakve su to obaveze i kako ih Teheran interpretira, bazično će odrediti sudbinu ovog dogovora.
Ekonomski pritisak, cijene goriva i jesenji izbori
Eksperti za energetsko tržište upozoravaju da je malo vjerovatno da će se tranzit nafte kroz tjesnac odmah vratiti na nivoe prije izbijanja sukoba. Raščišćavanje velikog zastoja tankera, uklanjanje postavljenih mina i obnova redovne proizvodnje i transporta sirove nafte mogli bi potrajati sedmicama.
Sa nekoliko dana preostalih do zvaničnog potpisivanja, obje strane imaju vremena da utvrde ključne detalje, ali isto tako postoji rizik da se čitav operativni sistem sporazuma potpuno uruši.
U cijeloj jednačini, Izrael ostaje glavni nepredvidivi faktor.
Ovaj sukob je oduvijek bio rat tri strane, a Trump je za Wall Street Journal izjavio da je bijesan na izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zbog naređivanja vazdušnih udara na Liban i Bejrut proteklog vikenda, vjerujući da bi ti potezi mogli torpedovati gotovo završen dogovor s Iranom.
Iako je sporazum izdržao dovoljno dugo da bude javno objavljen, ako Izrael započne nove masovne vojne operacije protiv Hezbollaha u Libanu, Teheran bi mogao donijeti odluku da ponovo zatvori Hormuški tjesnac, što bi instant ugrozilo globalnu ekonomiju i izazvalo novi shutdown na tržištu energenata.
Potpredsjednik Vance je u svom obraćanju priznao ekonomski pritisak i bol koji je ovaj rat nanio Amerikancima kroz drastičan skok cijena energenata, obećavajući da će troškovi života početi da padaju.
Koliko brzo će se to odraziti na novčanike građana koji se suočavaju sa finansijskim poteškoćama, bazično će odrediti da li će rastući politički pritisak na republikance splasnuti prije ključnih kongresnih izbora u novembru.
Nedavne ankete agencije YouGov pokazuju da čak 63% Amerikanaca ne podržava Trumpovo vođenje ekonomije, dok 57% smatra da se opšta situacija pogoršava.
Ovaj sporazum stoga stoji kao bazični korak ka stabilizaciji i povratku na staro stanje, čak i ako Trumpovi širi geopolitički ciljevi za sada ostaju nerealizovani, a on sam nastavlja da se suočava sa ozbiljnim političkim opasnostima na domaćem terenu.
