Na Zapadnom Balkanu se često živi u uvjerenju da će velike sile jednog dana izgubiti interes za naše beskrajne krize.
Američki potpis od 22. juna pokazuje da se to još nije dogodilo.
Predsjednik SAD-a Donald Trump produžio je za još godinu dana vanredno stanje u odnosu na Zapadni Balkan, uvedeno izvršnom naredbom 13219 još 2001. godine. Time američka administracija zadržava pravni okvir za sankcionisanje pojedinaca koji ugrožavaju stabilnost regije, podrivaju Dejtonski sporazum, rade protiv institucija ili učestvuju u ozbiljnoj korupciji.
Drugim riječima, Washington nije povukao ruku s prekidača.
Ovo nije nova drama, nego stari američki alat
Važno je odmah reći: ovo nije nova izvršna naredba, niti znak da sutra slijedi talas sankcija.
Riječ je o produženju mehanizma koji američki predsjednici obnavljaju više od dvije decenije, bez obzira jesu li republikanci ili demokrate. Federal Register podsjeća da je naredba iz 2001. prvobitno bila vezana za ekstremističko nasilje i opstrukciju Dejtona, a kasnije je proširena i na korupciju, podrivanje postratnih institucija i pokušaje izbjegavanja američkih sankcija.
To je možda i najvažnija poruka.
Američka politika prema Balkanu često mijenja ton, ali osnovni okvir ostaje isti: ko dira mir, Dejton i državne institucije, ostaje potencijalna meta.
Poruka lokalnim političarima
Za građane ovo ne znači mnogo u svakodnevnom životu.
Neće zbog ove odluke poskupjeti hljeb, niti će neko običnom čovjeku blokirati račun.
Ali za političke elite poruka je jasna: sankcije ostaju opcija.
U proteklim godinama upravo su kroz ovaj okvir pod sankcijama završavali političari, poslovni ljudi i mreže povezane s korupcijom, destabilizacijom i pokušajima rušenja ustavnog poretka.
Zato je ova odluka važna i onda kada ne proizvodi odmah novu vijest.
Ona čuva instrument pritiska.
A u regiji u kojoj se političke krize često proizvode namjerno, sama činjenica da instrument postoji može biti važnija od njegove trenutne upotrebe.
Balkan kao nedovršeni posao
Najtužniji dio ove priče jeste što Zapadni Balkan i 25 godina nakon prvobitne naredbe ostaje tretiran kao prostor “neobične i izvanredne prijetnje” američkoj vanjskoj politici.
To nije kompliment.
To je dijagnoza.
Regija koja bi trebala biti duboko u procesu evropske integracije i institucionalnog sazrijevanja i dalje se vrti oko istih riječi: korupcija, opstrukcija, destabilizacija, Dejton, sankcije, blokade.
Washington ovim potpisom ne rješava naše probleme.
Samo poručuje da ih nije zaboravio.
A možda je upravo to najveća lekcija: ako domaće institucije ne znaju same zaštititi državu, mir i pravni poredak, uvijek će neko izvana držati fasciklu otvorenom.
Zapadni Balkan, nažalost, još nije arhiviran predmet.
Još je aktivni dosje.
