Kada je američki predsjednik Donald Trump u nedjelju trijumfalno proglasio postizanje sporazuma s Iranom i hitno „otvaranje“ strateškog Hormuškog tjesnaca, njegova objava na platformi Truth Social završila je bombastičnim riječima: „Brodovi svijeta, upalite svoje motore. Neka nafta teče!“ Međutim, bazična analiza satelitskih snimaka i MarineTraffic ship-tracking podataka, koju je sproveo BBC Verify, razotkriva ogromnu pukotinu između političke retorike i surove geografske stvarnosti.
Od trenutka objave sporazuma, svega sedam brodova je zapravo rizikovalo i prošlo kroz ovaj ključni plovni put, dok u isto vrijeme čak 580 masivnih plovila i dalje nepomično stoji, zarobljeno u unutrašnjim vodama Zaliva.
Teheran je bazično blokirao Hormuški tjesnac – kroz koji se u normalnim okolnostima transportuje oko petine ukupnih svjetskih zaliha nafte i gasa – još 28. februara, kao direktan odgovor na američko-izraelske vojne udare. Iako je Trump najavio hitnu normalizaciju, eksperti iz oblasti pomorstva i geopolitike identifikuju tri monumentalne barijere koje operativno onemogućavaju brzi povratak pomorskog saobraćaja na predratni nivo: bezbjednost, morske mine i iranske takse.
1. Bezbjednosni pat-položaj: Ko će prvi povući potez?
Trenutno se u zalivskim vodama nalazi više od 250 tankera i preko 330 teretnih brodova, od kojih je oko 75% potpuno stacionarno. Satelitski snimci pokazuju da su ovi giganti nagomilani oko velikih izvoznih naftnih terminala u Saudijskoj Arabiji, Iraku i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Stvarni broj je vjerovatno znatno veći jer mnogi brodovi namjerno gase svoje lokacijske sisteme (transpondere) i ne pojavljuju se u zvaničnim bazama podataka. Prva faza normalizacije morala bi biti masovni egzodus ovih zarobljenih plovila, ali kapetani i osiguravajuće kuće pokazuju ekstremno visok nivo opreza.
„Trebao bi biti nevjerovatno hrabar kapetan da u ovom trenutku kreneš kroz Hormuz“, navode bezbjednosni stručnjaci iz EOS Risk Group. Razlog za strah je opravdan – Iran je mjesecima pucao na svako plovilo koje je pokušalo proći bez dozvole, dok je američka Centralna komanda (CENTCOM), sprovodeći sopstvenu pomorsku blokadu iranskih luka započetu 13. aprila, neutralisala devet brodova, lansirajući čak i Hellfire projektile direktno u njihove mašinske prostorije.
Iako je Trump najavio „trenutno uklanjanje“ blokade, kasnije je rekonfigurisao izjavu, potvrdivši da ratni brodovi ostaju na pozicijama do zvaničnog potpisivanja ugovora. Satelitski uploaderi od 15. juna lociraju četiri američka razarača tik uz liniju blokade u Omanskom zalivu. Kapetani se dobro sjećaju aprila, kada je Teheran proglasio prolaz otvorenim, da bi samo dan kasnije promijenio odluku, prisilio 33 broda na paničan zaokret usred tranzita i otvorio vatru na nekolicinu njih. Niko ne želi biti prva žrtva u ovom geopolitičkom pokeru.
2. Minirani akvatorij: Lov na dubinske ekstradinarne prijetnje
Druga, fizički najopasnija prepreka jeste prijetnja od morskih mina. Iran je na početku konflikta zaprijetio da će, u slučaju napada na njegovu obalu i ostrva, posijati tjesnac plutajućim minama koje se mogu lansirati direktno sa obale. Međunarodni zajednički pomorski informativni centar i Pomorski bezbjednosni centar Omana već su izdali zvanična upozorenja o plutajućim objektima, a američki državni sekretar Marco Rubio potvrdio je pred Senatom da je Iran minirao masivne segmente Hormuza.
Generalni sekretar Međunarodne pomorske organizacije (IMO), Arsenio Dominguez, ističe da je čišćenje ovog vodenog prostora bazični preduslov za bilo kakav ozbiljan komercijalni saobraćaj. Eksperti procjenjuju da će operacija deminiranja tjesnaca biti spor, mukotrpan i opasan proces koji bi mogao trajati od 30 dana pa do čak šest mjeseci.
Trenutno se smatra da je jedino južna ruta, koja prolazi blizu teritorijalnih voda Omana, uglavnom čista i ona će biti primarni fokus vojnih minolovaca. Te mašine moraju ploviti ekstremno niskim brzinama od svega dva do tri čvora kako bi sprovele precizno podvodno skeniranje i otvorile dovoljno širok kanal da komercijalni brodovi mogu bezbjedno prolaziti u oba smjera istovremeno.
Velika Britanija i Francuska već su uputile svoje specijalizovane mornaričke snage u region. Britanski prateći brod RFA Lyme Bay, opremljen najmodernijom opremom za lov na mine, lociran je u blizini baze Akrotiri na Kipru, dok premijer Keir Starmer obećava da će London odigrati svoju punu ulogu u hitnom otvaranju prolaza.
3. Uvođenje taksi: Kraj ere besplatnog prolaza?
Treći faktor koji bi mogao trajno promijeniti operativni sistem globalne trgovine naftom jeste pitanje naplate prolaza. Kao prirodni vodeni put koji prolazi kroz teritorijalne vode Irana i Omana, Hormuz je kroz istoriju uvijek bio potpuno besplatan za međunarodnu plovidbu. Iako ni SAD ni Iran nisu potpisnice Konvencije UN-a o pravu mora, zvanični stav Washingtona je da je slobodan prolaz dio međunarodnog običajnog prava. Međutim, Teheran je tokom ovog rata osnovao „Upravu za tjesnac Persijskog zaliva“ sa bazičnim ciljem da uspostavi sistem „dozvola za bezbjedan prolaz“ i potvrdi svoj suverenitet nad ovim geopolitičkim čvorištem.
Kada je Trump u nedjelju najavio sporazum, naglasio je da će tjesnac biti otvoren „bez taksi“ (toll free).
Ipak, iranska poluzvanična agencija Fars izvještava da će prema novom memorandumu tjesnacem zajednički upravljati Iran i Oman, što uključuje i uvođenje obaveznih „taksi za usluge“ za sve komercijalne brodove. Analitičari kompanije Kpler upozoravaju da bi uvođenje bilo kakvog platnog sistema unijelo potpuni logistički haos, otvarajući teška pitanja: ko će to sprovoditi, kako će se vršiti naplata i kako će na to reagovati ostale zalivske zemlje poput Saudijske Arabije. Svi ovi detalji rješavaće se tokom predstojećih tehničkih pregovora nakon petka, ali jedno je sigurno – komercijalni pomorski sistem će se normalizovati izuzetno polako i postepeno, a Teheran više nikada neće dopustiti da brodovi kroz Hormuz prolaze onako slobodno kako su to činili prije izbijanja ovog razornog sukoba.
