Na internetu postoji nepisano pravilo.
Ako se odigra velika utakmica…
Prije ili kasnije pojavit će se neko ko će pokušati pretvoriti sport u politiku.
Ovoga puta to je bio američki krajnje desničarski influencer Nick Fuentes, poznat po bijelo-supremacističkim i antisemitskim stavovima.
Nakon pobjede Sjedinjenih Američkih Država nad Bosnom i Hercegovinom izjavio je:
“Gledao sam kako je nadmoć bijele rase, američko imperijalno carstvo, jednom zauvijek trijumfovalo nad islamom. Bilo je fantastično.”
To nije samo uvredljiva izjava.
To je i istorijski apsurd.
Problem s njegovom teorijom? Bosanci su – Evropljani.
Fuentes pokušava utakmicu predstaviti kao sukob “Zapada” i “islama”.
Ali Bosna i Hercegovina mu odmah ruši tu konstrukciju.
Jer većina Bošnjaka jesu evropski narod.
Genetski, istorijski i kulturno pripadaju istom prostoru kao i Hrvati, Srbi, Slovenci, Austrijanci ili Mađari.
Razlika koju Fuentes pokušava predstaviti kao “rasnu” zapravo je prije svega vjerska i historijska.
Drugim riječima…
Njegova logika se raspada već na prvoj činjenici.
Boja kože nikada nije bila kriterij
Najveća ironija cijele priče jeste što bi, prema fizičkom izgledu, mnogi Bosanci vjerovatno prošli potpuno nezapaženo među evropskim ili američkim stanovništvom.
Ne radi se o “drugoj rasi”.
Radi se o ljudima koji imaju drugačiju religijsku tradiciju.
To pokazuje koliko je pojam “bijele rase”, kakav koriste savremeni ekstremisti, više ideološka nego naučna kategorija.
Savremena genetika odavno odbacuje ideju da postoje jasno odvojene ljudske “rase” u biološkom smislu. Ljudi dijele više od 99,9% svog genetskog materijala, a razlike unutar pojedinih populacija često su veće nego između njih.
Sport nije produžetak ideološkog rata
Bosna i Hercegovina nije igrala protiv Amerike zbog religije.
Nije igrala zbog civilizacijskog sukoba.
Igrala je osminu finala Svjetskog prvenstva.
Na terenu su se rukovali igrači različitih religija, različitog porijekla i različitih jezika.
U američkoj reprezentaciji nastupaju igrači čije porodice dolaze iz Afrike, Evrope, Latinske Amerike i Kariba.
U bosanskoj reprezentaciji igrači su rođeni u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.
To je zapravo moderna slika svijeta.
Ne ona koju opisuje Fuentes.
Zašto ekstremisti vole sport?
Odgovor je jednostavan.
Jer sport privlači emocije.
A gdje postoje emocije…
Lakše je ubaciti ideologiju.
Jedni će u utakmici vidjeti sukob religija.
Drugi sukob rasa.
Treći sukob politika.
A ogromna većina ljudi vidjet će ono što ona zaista jeste.
Fudbalsku utakmicu.
Najveći poraz nije bio na semaforu
Bosna je izgubila od Sjedinjenih Američkih Država.
To je sportska činjenica.
Ali pokušaj da se taj rezultat predstavi kao “pobjeda jedne rase nad drugom” ili “civilizacije nad islamom” govori mnogo više o onome ko je to izgovorio nego o samoj utakmici.
Možda je upravo to najveća pouka.
Ekstremizam uvijek pokušava prisvojiti velike događaje.
Ali fudbal je, uprkos svemu, još uvijek mnogo veći od ideologija koje ga pokušavaju iskoristiti.
