Društvene mreže su pune besmislica.
To nije vijest.
Ali ponekad se iza jedne naizgled bezazlene objave krije mnogo ozbiljniji problem.
Ovih dana pažnju je privukla fotografija koju je objavio hrvatski portal Tportal, a koja se potom počela širiti društvenim mrežama uz pitanje:
“Je li ljepša Herceg-Bosna ili Republika BiH?”
Na fotografijama se nalaze dvije navijačice.
I tu počinje problem.
Jer ni jedna ni druga osoba nisu predstavljene kao navijačice, građanke, osobe sa svojim identitetom, karakterom ili pričom.
One su svedene na fizički izgled.
Na vizuelni objekt procjene.
Na predmet ankete.
Žene nisu izbor za glasanje
Naravno, internet je pun sadržaja koji procjenjuje nečiji izgled.
Ali upravo zato ne bi trebalo biti normalno kada to rade mediji.
Pogotovo mediji koji pretenduju na ozbiljnost.
Kada se dvije žene stave jedna pored druge i publika pozove da bira koja je “ljepša”, ne govori se ništa o njima.
Govori se o nama.
O društvu koje i dalje prečesto smatra da je najvažnija osobina žene ono kako izgleda pred kamerom.
Ne njeno znanje.
Ne njen posao.
Ne njen karakter.
Ne njen doprinos društvu.
Nego lice i tijelo.
Klikovi iznad dostojanstva
Još je problematičnije kada se ovakve objave maskiraju kao zabava ili navijački sadržaj.
Jer stvarni cilj nije ni sport ni kultura.
Stvarni cilj su klikovi.
Algoritmi vole sukobe.
Vole podjele.
Vole rasprave.
A malo šta na internetu izaziva više reakcija od procjenjivanja fizičkog izgleda ljudi.
Posebno žena.
Zato ovakve objave nisu slučajne.
One su proizvod modela koji pažnju pretvara u prihod.
Bez obzira na ukus.
Bez obzira na dostojanstvo.
Bez obzira na posljedice.
Korak unazad u vremenu
Paradoks je što živimo u vremenu kada se mnogo govori o ravnopravnosti spolova, poštovanju i borbi protiv diskriminacije.
A onda se u isto vrijeme milioni pregleda skupljaju na sadržajima koji žene pretvaraju u objekte javnog ocjenjivanja.
To nije napredak.
To je povratak nekoliko decenija unazad.
Možda najveći problem nije sama anketa.
Možda je najveći problem što je mnogima postala normalna.
Jer onog trenutka kada prestanemo primjećivati poniženje, ono prestaje biti incident i postaje društveni standard.
A nijedno društvo koje želi biti ozbiljno ne bi smjelo pristati na to.
